Pape moje bake

images

Čudno je to kako u životu stvari shvaćamo kao da se podrazumijevaju. Međutim, ako malo razmislimo, shvatimo kako smo u biti sretni ako imamo taj neki mali ritual kojeg znamo još od djetinjstva. Kako nas je zima ovih dana okovala, često se sjetim svoje bake i njezinih savjeta. A jedan od njih je svake zime bio „sine, obuj pape, da ti noge ne ozebu. Od nogu kreće sve.“

Da, jedna sam od onih sretnica koja je imala priliku rasti uz baku, koja me razmazila na svim razinama. I eto, dok danas u ugrijanom stanu bez opomene oblačim pape, sjetim se svoje bake koja ih je za mene ručno izradila. Dok sam bila malena i dok je baka živjela na selu imala je nekoliko ovaca. Osim mlijeka, od njih je dobivala i vunu. Sjećam se kako je baka uz pomoć susjeda šišala ovce, a ja svaki put plakala jer sam bila uvjerena kako ovce tom pirilikom pate. Uzaludna su bila objašnjavanja kako tome nije tako. Osim toga, sjećam se i prizora kada je baka dobivenu vunu prala, sušila i češljala, nakon čega bi istu prela.

Od dobivenog konca baka bi meni, sestri, bratiću i sestričnama plela tople pape. Tad iskreno nisam znala vrijednost tih papa, niti koliko je truda uloženo u njihovu izradu. U biti, imala sam veliku sreću što sam odrastala uz ženu kojoj ništa i nikad nije bilo teško napraviti za svoju djecu ili unučad. I dan danas kad dođemo kod bake, prije nego što uspijemo skinuti jakne stvore se tople pape i baka već kuha kavu  jer „dica su došla s puta“. Nikad ne mogu shvatiti kako je svaki put spremna na dolazak nenadanih putnika i uvijek ima pitu ili uštipke spremne.

A uvijek nam ih servira uz iste riječi „evo imam maloček pite/uštipaka da prigrizete“. Naravno da ne trebam ni govoriti kako su upravo ti uštipci ili ta pita nešto najfinije što sam ikad u životu jela. Pa eto, ako u Lici ili Bosni i Hercegovini vidite vunene pape, priuštite si jedne. Jer u njima je utkana priča jedne obitelji, jedne bake koja ih je s ljubavlju plela.

A svi mi koji imamo tu sreću da imamo baku koja nam plete pape i „kuha“ pitu u bilo koje doba dana, dužni smo to obiteljsko bogatstvo održati na životu.

Izneseni stavovi ili mišljenja autora ne odražavaju nužno stajalište agencije CogitoLab.